Turska kula u ritmu humanosti

Oni koji će doći pomoći, plesat će, a oni koji će doći plesati, pomoći će – ukratko nam je objasnio nit vodilju EgoFree festivala Luka Labura iz organizacije nove manifestacije koja će se održati 30. travnja i 1. svibnja na novouređenom prostoru parka Turska kula. Iako, kaže Labura, cilj festivala nije stvaranje protuteže komercijalnim festivalima i partijima koji u zadnje vrijeme cvjetaju duž obale, vrijeme je da se u Splitu pokrene događaj drugačijeg karaktera.

– Želja nam je bila napraviti dvodnevno događanje od kojeg će koristi imati naši sugrađani koji uglavnom ne profitiraju održavanjem puno većih festivala. Istina je da se život u Splitu dignuo nakon porasta takvih manifestacija, ali na ovaj način želimo direktno pomoći zajednici – kazao nam je Labura.

Pomoć MoSt-u

U duhu humanitarnoga karaktera festivala, svi izvođači odrekli su se svojih honorara, a uređenje lokacije prije i čišćenje nakon festivala odradit će članovi udruga. Također, prihod od prodaje doniranih artikala različitih udruga otići će u humanitarne svrhe, kao i prihod od prodaje hrane koji će se iskoristiti kao pomoć štićenicima udruge MoSt. Tijekom cijelog održavanja festivala skupljat će se donacije i namirnice za njihov projekt “Socijalna samoposluga”.

U popratnom programu predstavit će se volonteri Centra plesa tradicionalnom prvomajskom zumbom, platforma “Ubijmo dosadu” pokušat će umjetnost žongliranja približiti svim generacijama Splićana, dok će jednu veliku sunčanu livadu zauzeti štićenici i volonteri udruge “Sehaliah”, koji odbačenim životinjama nalaze novi dom, a za opuštanje će se pobrinuti besplatna radionica “Yoga& Art House”.

U dva dana cilj je podignuti svijest o vrijednostima kojima pomažemo zajednici djelima koja treba njegovati kontinuirano, poručuju organizatori, uz odličnu glazbenu kulisu.

Tko su izvođači

– Festival se obično doživljava kao noćni provod koji posjećuju uglavnom narkomani. Ta slika o publici se malkice promijenila s povećanjem broja velikih događaja, no mi želimo pokazati da festival može biti i dnevni event. Želja nam je natjerati ljude da plešu po danu, naprave nešto za zajednicu i dobro se zabave – kazao nam je Labura.

Za glazbenu kulisu zaduženo je 20-ak izvođača raznih žanrova, pa tako sve plesače očekuju disco i rock-evergreeni Damira Duplančića iz radijske emisije “Izgubljena generacija”, fuzija jazza Ante Matasa, globalno priznatoga pod imenom Cuisine Dub, te jako puno nove plesne glazbe rezidentskih DJ-eva i prijatelja ljetnog programa “Barbarinac – Island Of Love”.

Zagrijavanje za EgoFree počelo je već jučer uz obilježavanje 10. godišnjice postojanja udruge Underground Control i londonskog DJ-a Colina Dalea u “Judinu drvu”(izvor:SD)

Zaključak o davanju na korištenje jav.povšine-Turska kula

Jedna životna priča

Jedna životna priča

Na dobrotvornoj gala-večeri, na kojoj su se prikupljala sredstva za školu za djecu sa posebnim potrebama, otac jednog od učenika podijelio je sa prisutnima priču koju neće zaboraviti nitko tko je tada bio prisutan tom događaju.

Zahvalio je školi i njenom predanom osoblju, te nastavio:

„Ukoliko nije ometana vanjskim utjecajima, sve što priroda stvori je savršeno kreirano.

Ali moj sin Siniša ne može naučiti sve one stvari koje mogu druga djeca. Nije u stanju razumjeti i napraviti sve ono što i njegovi vršnjaci.

Gdje je tu prirodni poredak stvari, kada se radi o mom sinu?”

Svi prisutni su utihnuli.

Otac je nastavio:

„Vjerujem da se, kada tjelesno i mentalno invalidno dijete, poput mog Siniše, dođe na svijet, prilika za iskazivanje istinske ljudske prirode sama javi i pokaže, i to u vidu načina na koji drugi ljudi tretiraju to dijete.”

Potom je nastavio priču.

Siniša i njegov otac šetali su pored parka, gdje su neki dječaci, koje je Siniša inače poznavao, na terenu igrali nogomet.

Siniša je upitao oca:

„Što misliš, tata, da li bi me pustili da igram s njima?”

Sinišin otac je znao da većina dječaka ne bi željela da netko kao Siniša igra u njihovoj ekipi, ali je isto tako vrlo dobro znao koliko bi njegovom sinu značilo da mu dozvole da zaigra, i koliko bi mu to samo dalo toliko potrebni osjećaj pripadnosti i samopouzdanja, uvjerenje da ga društvo prihvaća unatoč njegovom invaliditetu.

Sinišin otac je prišao jednom od dječaka pored aut-linije i upitao (ne očekujući previše) bi li i Siniša mogao zaigrati s njima.

Dječak se u nevjerici okrenuo prema igralištu i rekao:

„Znate što, gospodine, mi gubimo sa 4 : 1, a bliži se i kraj drugog poluvremena. Pa, …, može, nek igra za našu ekipu, pokušat ćemo ga postaviti na poziciju lijevog beka.”

Siniša se malo namučio hodajući do ekipe, ali je sa širokim osmjehom obukao dres svog tima.

Otac ga je ozaren gledao sa majušnom suzom u oku i osjećajem rastuće topline u grudima.

Dječaci su mogli jasno vidjeti i osjetiti sreću ovog čovjeka, ganutog oca koji radosno gleda kako je njegov sin primljen u njihov tim.

Pri kraju utakmice Sinišina ekipa je dala gol iz jedne brze kontre, ali je još uvijek gubila sa dva gola razlike.

Siniša je pokrivao lijevu stranu terena.

Iako nikakve akcije tuda nisu išle, on je očito bio u euforičnom raspoloženju

jer je dobio priliku DA BUDE u igri, na travnatom tepihu;

razvukao je osmijeh od uha do uha, dok mu je otac mahao sa tribine.

 

U samoj završnici Sinišina ekipa je opet postigla gol, dakle, gubila je samo sa 4 : 3 !

Sada, s jednim golom u minusu, smiješila im se prilika za eventualno izjednačenje u dodatnom vremenu od 5 minuta.

 

I zaista, dosuđen je penal za Sinišin tim i dječaci su se dogovarali tko će ga izvesti.

 

Netko je imao ideju da puca Siniša, ali uz veliki rizik da izgube utakmicu !?

Na opće iznenađenje – Siniši su ipak dali loptu !

Svi su znali da je to bila nemoguća misija, jer Siniša nije ni znao ni mogao ni pravilno šutirati, a kamo li da pogodi okvir gola i da prevari golmana.

 

Ipak, kad je Siniša stao iza lopte, protivnički golman je, shvativši da Sinišina ekipa svjesno riskira poraz radi tog jednog jedinstvenog trenutka u Sinišinom životu, odlučio baciti se na pogrešnu stranu kako bi lopta ipak ušla u mrežu.

 

Siniša je uzeo zalet, zamahnuo i … traljavo zakvačio loptu, koja je polako krenula ka suprotnoj stativi.

 

Utakmica bi u ovom trenutku bila praktično riješena, jer je lopta bila spora i većina protivničkih igrača bi je mogla sustići.

 

Međutim, i oni su se kretali sasvim lagano, pa svi gledaoci povikaše:

„Siniša, Siniša, trči za njom, Siniša, trči, stigni je, stigni !!! Trči, trči, i pukni je u mrežu !!!”

 

Nikada prije u svom životu Siniša nije toliko brzo trčao. Uspio je, jedva, stići do nje prije nego je završila u gol-autu.

Doteturao se i širom otvorenih očiju, zadihan, upitnog pogleda, zastao da vidi što će dalje.

 

Svi povikaše: „Šutni je, šutni je u gol !!!”

 

Uhvativši dah, Siniša je vidno potresen, naprežući zadnje snage, kao u nekom deliriju, nekako umirio loptu,

zahvatio je unutrašnjom stranom stopala i … i smjestio je u mrežu !!!

nipper

Muk, … , a onda provala … prasak – svi skočiše:

 

‘Siniša, Siniša, bravo, Siniša !!!’

 

Zajapurenom i preneraženom Siniši priskočiše svi suigrači, grleći ga, ljubeći ga i slaveći ga kao heroja koji je spasio svoj tim od poraza.

 

„Tog dana …”, završavajući svoju priču s drhtajem u glasu potreseni otac,

dok su mu suze kotrljale niz lice, „…. dječaci obiju ekipa donijeli su komadić prave ljubavi i humanosti u ovaj svijet.”

 

Siniša nije preživio do slijedećeg ljeta.

 

Umro je još iste zime, nikada ne zaboravivši da je bio heroj,

da je zbog toga njegov otac bio presretan

i pamteći kako je svog malog heroja dočekala oduševljena majka, grlivši ga i plačući od sreće!

 

* * *

A SAD, MALI DODATAK OVOJ PRIČI:

 

Svi šaljemo i prosljeđujemo stotine viceva, smiješnih poruka i spotova putem e-maila,

onako rutinski, bez razmišljanja, a kada dođe do toga da pošaljemo poruke poput ove, tu oklijevamo …

Nasilje, vulgarnosti, bizarnosti i česte opscenosti slobodno prolaze i kolaju ‘Cyberspace’-om,

ali javna rasprava o uljudnosti najčešće i ne stiže u naše škole, ni na naša radna mesta. Šteta.

 

 

Ako Vi sada razmišljate o tome da li da proslijedite ovu poruku, najvjerojatnije, birate ljude u svom adresaru koji su ‘prikladni’ za to,

dakle, one koji su „prikladni” za ovu vrstu pošte.

 

Ali osoba koja Vam je ovo poslala vjeruje da svi mi možemo utjecati na to da se stvari promjene.

 

Svi imamo na desetine prilika svakog dana pomoći da se ostvari taj ‘prirodni poredak stvari’.

 

Tako mnogo, naizgled beznačajnih, susreta između dvoje ljudi stavlja nas pred izbor:

Prenijeti malu iskru ljubavi i humanosti na drugog ili izbjeći priliku, ostavivši tako svijet još malo hladnijim?

Stari mudrac je rekao da se svako društvo prosuđuje i cijeni po tome kako tretira svoje najnesretnije pojedince.

 

Pročitavši sve ovo, Vi sada imate mogućnost izabrati jednu od tri ponuđene mogućnosti:

 

1.Izbrisati

2.Zadržati

3.Proslijediti

 

Neka i u Vaš dan bude utkan Sinišin duh !!!

 

Izvor:

http://www.ekonomskaka.hr/Jedn-zivotna-prica.htm

http://www.ss-ekonomsko-turisticka-ka.skole.hr/

 

 

O nama

Mi smo grupa volontera koji smo se okupili u gradskom kotaru Lovret u Splitu, kako bi naše aktivnosti poboljšale životne uvjete u našoj lokalnoj sredini i pobudili zanimanja i reakcije ostalih građana u kotaru Lovret pa i šire.

Radne grupe su podijeljene prema stručnosti, a svaki dan prema prioritetima pokušavamo naći rješenja za sve naše zajedničke probleme.

karta GK Lovret

      Gradski kotar “Lovret” omeđen je:

  • sa sjevera: morskom obalom od istočne ograde
    “Brodosplila” do istočne ograde vojne luke “Lora”;
  • s istoka: Ulicom Domovinskog rata od njenog
    spajanja s Putem Stinica do ograde “Brodosplita” te
    dalje do mora;
  • s juga: Gundulićevom ulicom od križanja sa
    Zrinsko-Frankopanskom ulicom do spajanja s Uli­
    com Domovinskog rata;
  • sa zapada: Zrinsko-Frankopanskom ulicom do
    “Lore” te   dalje   ogradom   koju   dijele   “Lora”   i
    “Brodosplit” do mora.

Glavni naš zadatak je napraviti studiju održivosti kvalitete života u našem kotaru za slijedećih 50 tj. minimalno 10-15 godina.

Dio planiranih projekata je predstavljeno i u projektnim zadatcima kotarskog vijeća GK Lovret za period 2014-2018 koji uključuju, od prometnih rješenja, prometa u tranzitu i u mirovanju, do hortikuluralnog uređenja parkova, zelenih površina i kao krovno, konačno uređenje i privođenje svrsi korištenja Parka mladosti (Turska kula) kao sportsko rekreacijski centar.

turska kula dron

Turska kula 2

Svi koji se žele pridružiti su dobrodošli.